nemam tema za pisanje.
Uzivam u poslednjim sedmicama sa svojom porodicom, sa mamom i tatom, bracom malo manje. Tek sada shvatam da je porodica vecna i jedina koja je uvek uz tebe. Svim mojim ‘prijateljicama’ HVALA, ali porodica je porodica.
Uzivam u sitnicama, poput citanja Gospodara prstenova ili slusanju drum ‘n’ bassa.
Ne izlazim iz kuce, osim kada bas moram. Dosta mi je praznih ljudi, praznih prica i neispunjenih zivota danasnje mladezi. Svi oni me cine nesretnom, ravnodusnom, bezivotnom. Ne zelim da budem takva! Zelim da zivim ispunjenim zivotom- svaki dan kao da mi je poslednji.
Interesantno je to kako ljudi ocekuju od mene neke stvari koje ja ne zelim, za kojima jednostavno nemam potrebu i to oni ljudi sa kojima sam bila i vise nego dobra, ali jednostavno smo dosli do odredjene granice i presli je. Kako smo je presli, tako su nam i odnosi otisli u vraziju mater.
Ja uvek trpim do jedne granice i oprastam sve gotovo bezuslovno, ali kada se jednom predje ta granica, vise nema povratka. Tada jednostavno spakujem svoje kofere i odlazim zauvek. A pod zauvek mislim da se ne vracam nikada vise, ni pod kojim uslovom. Jer sta se jednom desi- desice se i drugi i treci i cetvrti put a to je vec zacarani krug.
ne znam kada cu opet nesto nasvrljati ovde, ali hocu 🙂
[IMG]http://i39.tinypic.com/2qnno7a.jpg[/IMG]
…where lifes begins and love never ends!
tačno znam kako ti je 🙂 ( odgovor na komentar na mom postu ), baš kao da je neko moj..
uuups, pogrešan komentar, a sve u svemu, jeste predivno haha 🙂